31 May 2015

Lekari u Nemačkoj - papirologija

U svom novom postu, gostujuća blogerka Marija piše o procesu apliciranja za nemačku radnu vizu za lekare iz Srbije. Prijatno čitanje.
* * * * * * * * * *

Kao što sam napomenula u svom prvom postu, sledi nastavak priče sa malo konkretnijom temom, naizgled dosadnom, jer se priča odvija samo oko birokratije, ali je dosta korisna.
Kada uspešno završite razgovor za posao, odnosno kada vam kažu da ste primljeni, počinje teži deo avanture. Na prvom mestu morate da predate dokumenta u lekarskoj komori nemačke pokrajine (Bundesland) u kojoj se nalazi klinika. Potrebna dokumenta:
- međunarodni izvod iz matične knjige rođenih;
- kopija fakultetske diplome prevedene na nemački (sa Haškim apostilom);
- overen prevod dodatka diplomi (sa Haškim apostilom);
- prevedeno i overeno uverenje da niste osuđivani i da se protiv vas ne vodi krivični postupak (prva potvrda se dobija u policiji, druga u sudu i mora lično da se preuzme (ili član porodice sa pismenim ovlašćenjem i kopijom vaše lične karte), a dokumenti ne smeju biti stariji od mesec dana);
- "Certificate of Good Standing" iz Srpske Lekarske Komore – overen prevod na nemačkom, takođe ne stariji od mesec dana;
- overen prevod licence (sa Haškim apostilom);
- overen prevod položenog državnog ispita (sa Haškim apostilom);
- za osobe u braku, međunarodni izvod iz matične knjige venčanih;- popunjen obrazac za pokretanje aprobacije i dobijanje Berufserlaubnisa koji nalazite na sajtu lekarske komore;
- lekarsko uverenje (u bilo kojoj privatnoj praksi u Nemačkoj - 20e).

Sve mora da bude prevedeno u Nemačkoj, ne priznaju se prevodi sudskih tumača iz Srbije i sve se overava u Nemačkoj kod Notara. Ukupno overa dokumenata sa prevodom iznosi oko 400-500e.

Kada sve to predate, vraćate se nazad za Srbiju sa potpisanim ugovorom (ili bez, pa ga čekate da vam pošalju poštom) i zakazujete termin u ambasadi za predaju papira. Meni su u ambasadi zakazali termin za 29.04. a u ugovoru mi je stajalo da pocinjem sa radom 01.05. ali to ambasadu ne zanima, oni rade po protokolu i ne mogu da vam izađu u susret. Da napomenem da sam početkom marta zakazivala termin, dakle gotovo dva meseca ranije. Morala sam da čekam ispred konzulata svaki dan u nadi da će možda biti slobodnog termina da me prime ranije. Na moju sreću, čekala sam samo jedan dan, ali sam saznala da su ljudi i nedeljama stajali ispred.

Papiri potrebni za vizu:
- dve biometrijske slike kao za pasoš,
- dve kopije ugovora o radu i original na uvid,
- dve kopije prevedene diplome (sa Haškin apostilom) (ne mora da se overava) i original na uvid,
- dve kopije B2 sertifikata o poznavanju nemačkog jezika i original na uvid,
- dve kopije pasoša i original na uvid,
- popunjen obrazac koji nalazite na sajtu ambasade.

Nakon brzo obavljene predaje dokumenata konzulatu, sledi čekanje vize. U mom slučaju je trajalo 10 dana.
Kada se napokon vratite u Nemačku morate da prijavite boravak u opštini (Bürgeramt), potvrdu prijave boravka predate u lekarsku komoru, čekate danima da vam definitivno odštampaju Berufserlaubnis i javite se Kancelariji za strance (Ausländeramt) gde morate da odnesete
- Berufserlaubnis,
- pasoš,
- ugovor o radu,
- dve slike i
- prijavu boravka.
Tek kada sve to obavite, dobijate Arbeitserlaubnis i možete da počnete da radite, do tada jedino smete da hospitirate, sto je pametno dok čekate, a svakako ste tu.

Ovo iskustvo je vezano za pokrajinu Niedersachsen, u drugim pokrajinama je naravno drugačije, ali jedno je definitivno isto, tek po dobijanju posla i potpisivanju ugovora počinje prava muka sa papirologijom.

Lično sam zadovoljna životom u Nemačkoj, nostalgije nema kada se čovek dobro organizuje. Ako ste to izabrali, znate u šta se upuštate. Jedino što meni ovde ne odgovara i na šta još uvek ne mogu da se naviknem je  "sporost" ! Sve može polako, nigde ne žure, u pekari im je potrebna večnost da vas usluže, ja sam jedina koja kasni i juri za vozovima po stanici, u poslednjem minutu kupuje kartu na automatu i nervira se što je automat spor.... Ali to je možda sindrom Beograda koji iziskuje dosta vremena da bi se ugasio ili bar smirio.

Nadam se da su vam moji postovi od koristi. Ukoliko vam je potrebna pomoć ili zastanete na nekom koraku, rado ću vam pomoći.

Pozdrav i do sledećeg čitanja
Marija

12 May 2015

Prvi koraci u Nemačkoj - banka, poreska, zdravstveno, penziono

Za novopridošlog useljenika u Nemačku je važno da što pre završi sa administrativnim poslovima. Prvi korak je uvek prijava prebivališta u opštini, što sam opisao u ranijem postu.
Sledeći korak je uvek otvaranje računa u banci.

Ovo je i najjednostavnije, ode se u banku po izboru, od dokumenata je potrebno imati samo pasoš i prijavu prebivališta, sve se završava za 10ak minuta.
Potrebno je bar elementarno znanje nemačkog jezika, jer je velika verovatnoća da zaposleni u banci ne pričaju engleski.

Tokom mog odabira banaka (ušao u poslovnicu gde je bila manja gužva), saznao sam da u svakoj pokrajini u Nemačkoj postoji tzv Sparkasse - to je klasična banka, ali je u (većinskom ili delimičnom, ne znam) vlasništvu savezne pokrajine ili lokalne samouprave tj grada ili okruga. U Berlinu je to Berliner Sparkasse, u Minhenu je Stadtsparkasse München, u Hamburgu je Hamburger Sparkasse itd.
Svaka Šparkase posluje samo na "svojoj" teritoriji, ali sarađuje sa ostalima, pa je podizanje novca na bankomatima ostalih Šparkase banaka u Nemačkoj bez provizije isl.
Posle sam od lokalaca čuo da te banke koriste uglavnom penzioneri, jer ih ima na skoro svakom ćošku, tj lako su pristupačne, imaju bankomate na skoro svakoj metro stanici, i imaju klasične šaltere gde mogu da se obave sva plaćanja.

Osim velikih "klasičnih" banaka (Komerzbank, Deutsche Bank isl ) postoje i tzv direktne ili internet-banke. To su banke koje nemaju poslovnice ni šaltere, već se sva komunikacija sa klijentima odvija preko e-maila, sajta banke i poštom. Primer ovakve banke je Telenor banka u Srbiji, a u Nemačkoj  su to DKB, Consors Bank (ogranak francuske BNP Paribas), comdirect (online verzija Commerzbanke) i još nekoliko manjih.
One nude povoljnije uslove za otvaranje i održavanje računa, što mogu da ponude zbog manjih troškova koje imaju jer ne moraju da održavaju mrežu filijala, ali navodno imaju lošije uslove za kreditiranje.
Izbor banke je svakako lična odluka, ali svakako treba uzeti u obzir nekoliko faktora, šta je već kome bitnije.

* * * * * * * * * *

Poreski broj

Sledeće što je potrebno uraditi je saznati svoj poreski broj. Ovo može da zvuči zbunjujuće, evo o čemu se radi.
U Nemačkoj, svaka zaposlena osoba i uopšte svaka punoloetna osoba koja je ikad imala bilo kakve prihode, automatski dobija poreski broj. Ovo je identifikacioni broj građana u Saveznoj poreskoj upravi (Bundes Zentralamt für Steuern).

U slučaju zaposlenih, poslodavac prilikom obračuna zarade odbija iznos poreza od bruto zarade i uplaćuje ga Poreskoj upravi. Na početku sledeće godine, ako zaposleni smatra da mu je odbijeno više poreza nego što bi trebalo (dešava se ako nije zaposlen tokom svih 12 meseci, ili usled drugih okolnosti), može da podnese poresku prijavu za povraćaj poreza. Kada prijavu pošalje poreskoj upravi, oni razmotre da li ima osnova za povraćaj poreza ili ne, i nekoliko meseci kasnije vam vrate više uplaćeni porez.
Ovde moram da napomenem, u Nemačkoj nema dodatnih poreza na zaradu kao u Srbiji na primer na zarade preko 5-struke prosečne plate i slično, već se primenjuje progresivna poreska stopa, tj što je viša plata, veća je poreska stopa. Pisaću o tome kasnije.

Da se vratim na poreski broj. Ovaj broj je neophodan da bi nekome bila isplaćena zarada. Nakon prijave prebivališta u opštini, podaci osobe se automatski šalju poreskoj upravi i osobi se dodeljuje poreski  broj. U praksi to znači da na prijavljenu adresu dobijate poštom koverat sa poreskim ID brojem, 2-4 nedelje nakon registracije u opštini. Ako vam je potreban ranije (npr zbog obračuna zarade), možete otići u poresku filijalu u vašoj opštini i zatražiti da vam iščitaju poreski broj.

* * * * * * * * * *

Zdravstveno osiguranje

Zdravstveno osiguranje u Nemačkoj je zasnovano na sličnom sistemu kao u Srbiji. To znači da je svaki zaposleni zdravstveno osiguran (gesetzliche Krankenversicherung). Od bruto plate se svaki mesec odbija doprinos za zdravstveno osiguranje (kasnije ću pisati o detaljima). Međutim, zaposleni može da bira osiguravajuću kuću kod koje će biti osiguran. Udruženje osiguravajućih kuća iz oblasti zdravstva je GKV a uporedni prikaz svih osiguravajućih kuća je ovde.
Ja sam izabrao TK (Techniker Krankenkasse) jer im je poslovnica u centru Berlina, a čuo sam od kolega imigranata da pričaju i engleski. Mislim da nema neke velike razlike između osiguravajućih kuća, ako je u pitanju samo osnovno osiguranje. Za dodatne opcije se nisam raspitivao (video sam reklamu npr za posebne rehabilitacije ili dugoročna oboljenja i slične slučajeve, ali me na početku boravka u Nemačkoj to nije baš puno zanimalo). TK inače nudi i prijavu preko interneta, teorijski barem. Skine se pdf obrazac sa njihovog sajta, odštampa i potpiše, pošalje poštom zajedno sa fotografijom i za par dana poštom na kućnu adresu stiže potvrda o članstvu, a par nedelja kasnije i pismo sa zdravstvenom karticom.
Da, Nemačka je (kao i većina evropskih zemalja) uvela zdravstvenu knjižicu, tj legitimaciju u obliku kreditne kartice. Sve lekarske ordinacije imaju čitač kartica (gledao sam sestru u privatnoj ambulanti kako očitava karticu) i pomoću toga pristup vašem osiguranju, tj tako mogu da obračunaju i naplate svoje usluge od vašeg osiguranja.
Kad već spominjem lekare, nisam primetio da ovde postoje državni domovi zdravlja, već samo privatne ordinacije. Bolnice (dakle drugi i treći nivo zdravstvene zaštite) da, ali domovi zdravlja - ne. Svaki put kada mi je zatrebala lekarska pomoć (do sada srećom ništa ozbiljnije) išao sam u privatnu ordinaciju, svuda "prolazi" zdravstvena kartica bez ikakvih pitanja da li je overeno isl. Naravno nema ni overe knjižice i sličnih gluposti, to sve ide automatski prilikom obračuna zarade.
Članovi uže porodice osiguranika takođe imaju pravo na zdravstveno osiguranje (kao i u Srbiji).

Prilikom odabira zdravstvenog osiguranja, dobijate još jedan ID broj i potvrdu o članstvu. I to je neophodno za obračun zarade.

* * * * * * * * * *

Penziono osiguranje

Sa njima sam imao najmanje posla. Zapravo, samo prilikom promene adrese, otišao sam i javio im da sam se preselio (naravno uz dokaz, tj novu prijavu prebivališta iz opštine), i to je bilo to. Ovo je ekvivalent državnom penzionom fondu u Srbiji, ona nepopularna institucija kod nas zvana Socijalno. Doduše to Socijalno je i zdravstveno i penziono kod nas, tj u Novom Sadu svi sede u istoj zgradi, da, oni tamo na Žitnom trgu. Kao i u Srbiji, i u Nemačkoj postoji obavezno penziono osiguranje. Kao i u Srbiji, deo bruto plate se odvaja u državni penzioni fond. Taj fond posle penzionisanja isplaćuje penzije.
Međutim, kao redovno zaposleni, ja sa njima nemam apsolutno ništa, ne treba da se prijavim (ide automatski preko zdravstvenog osiguranja, samo mi je stiglo pismo na kućnu adresu, sa još jednim ID brojem, da su i to uradili za mene), doprinosi se automatski odvajaju od plate itd.
Vrlo praktično.

* * * * * * * * * *

Moje iskustvo - nažalost, ja sam čekao poreski broj da stigne poštom, ne znajući za mogučnost da direktno u poreskoj saznam svoj ID, a u mom slučaju je potrajalo nekih mesec dana dok mi pismo nije stiglo na kućnu adresu. Tako da mi na kraju prvog meseca nije isplaćena plata. Nakon što sam dobio sve ove papire, negde oko 5-6. sledećeg meseca (stigli poštom, naravno) odneo sam ih u firmu i par dana kasnije, na račun je legla prva zarada.
Postao sam i zvanično strani plaćenik.