30 July 2016

Vozačka dozvola u Nemačkoj - praktično

Nakon položenog teorijskog dela vozačkog ispita, ostaje godinu dana rok za polaganje praktičnog dela.

Kako izgleda praktični deo ispita? Vrlo slično kao u Srbiji, kandidat vozi kroz grad, na suvozačkom mestu je instruktor, a komisija (1-2 ispitivača iz Dekre/TÜV-a) sedi na zadnjem sedištu. Ispit traje 45minuta.

Elementi ispita su (spisak je verovatno nekompletan, ispravite me)
- vožnja po gradu - raskrsnice, pešaci, šinska vozila, zone-30,
- parkiranje - paralelno i unazad,
- vožnja van grada / autoputem i
- naglo kočenje.

Autoškola u kojoj sam ja polagao je gotovo u centru Berlina, i autoput je na nekih 20min vožnje, pa to nisam radio. Sve ostalo je bilo tu.

Razlike u odnosu na saobraćajna pravila u Srbiji su
- postoje raskrsnice na kojima nema ni semafora ni znakova prvenstva. U tom slučaju, važi pravilo desne strane, naravno. Sećam se kada sam ja polagao u Srbiji, ako nema znaka prvenstva ili tzv obrnutog trougla, znak bi trebalo da je tu, samo ga je neko ukrao i ja treba da se ponašam kao da je znak i dalje tu (ko je u NS polagao na Klisi zna o čemu pričam...)
- skretanje levo, ako ima jedna traka za levo u ulici u kojoj ja vozim, a više traka u ulici u koju skrećem, ne moram da skrenem obavezno u krajnju levu, već mogu da biram traku. Čak, ako sledeće skretanje planiram desno, moram da skrenem u krajnju desnu traku, koliko god to izgledalo čudno.
- pešaci, ne smem da ih propustim ako nisu na obeleženom pešačkom prelazu. Npr. na raskrsnicama gde pešački prelaz nije obeležen, ne treba propuštati pešake, čak i ako su krenuli da prelaze put, ali nisu stigli do trake kojom ja vozim. Potpuno suprotno od onoga kako sam ja do tada vozio.
- zona 30 - postoje delovi grada (obično manje prometne ulice, pored škola, između blokova zgrada, u centru, sa kaldrmom isl) u kojiima je maksimalna dozvoljena brzina 30km/h. Znakovi za te zone su samo na ulazu i izlazu iz zone, pa ih treba pažljivo pratiti.
- nema vožnje po poligonu. Odlična vest. Ali, parkiranje se radi u gradu, obično u manjim ulicama, i to paralelno (desno) i unazad.
- biciklisti - po Berlinu ih ima jako puno. Pod puno mislim da je teško preći više od 100ak metara bez da se pojavi neki biciklista. Nemam ništa protiv biciklista, naprotiv, i sam često vozim bicikl, ali prema propisima potrebno je držati odstojanje od min. 1,5m prilikom obilaženja bicikliste, što u praksi znači prestrojavanje u drugu traku, kao kod obilaženja drugog vozila.


Dan kada sam polagao bio je petak, padala je kiša ceo dan, a imao sam termin u 15h. Ispostavilo se da sam poslednji kandidat tog dana. Ukupno uzevši, okolnosti uopšte nisu bile loše - članu komisije (samo jedan) se verovatno kao i svima, žurilo da petkom ranije završi sa poslom, zbog kiše po ulicama je bilo vrlo malo biciklista, termin nije rano ujutro niti kasno popodne, nije bilo niskog sunca, petkom je bilo više saobraćaja, pa sam dosta vremena proveo čekajući na par raskrsnica da skrenem levo - skoro idealno. Odvozao sam nekih 30-35min i to je bilo to.

Ispitivač mi je na kraju polaganja izdao potvrdu o položenom vozačkom, koja važi tri meseca i to samo za vožnju po Nemačkoj, dok vozačka dozvola (kartica, kao i u Srbiji) ne bude gotova. Pri tome mi je rekao, treba oko mesec dana da se to izradi, i da nazovem za otprilike tri nedelje Upravu za vozačke dozvole (Fahrerlaubnisbehörde) da proverim da li je moja dozvola gotova.

Potvrda o položenom vozačkom ispitu
Nazvao sam za četiri nedelje, pokušavao par dana uzastopno, i naravno bezuspešno. Njih je nemoguće dobiti telefonom, kao i većinu berlinske administracije.
Srećom za preuzimanje vozačke ne treba da se zakazuje termin, pa sam posle punih pet nedelja otišao po svoju vozačku, odmah nakon otvaranja u osam ujutro i za pola sata sam uspeo da preuzmem.

Nemačka vozačka, vrlo slična srpskoj...

... ali se klase malo razlikuju, DE ima 2 vrste traktora :-)
Neprijatno iznenađenje je bilo to što su mi uzeli moju srpsku dozvolu, uz obrazloženje - "Možete da imate samo jednu vozačku dozvolu". Na moje pitanje pa kako da vozim u Srbiji sa SR pasošem i DE vozačkom, navodno ne bi trebalo da bude problema. Napisaću šta se dešava ako me u SR zaustavi policija, za sad nemam potvrdu iz prakse.
Nedostaje mi SR dozvola, sada imam jedno prazno mesto pored lične karte u novčaniku (DE dozvola je pored Plave karte). Ali šta je tu je, nadao sam se da ću "koristiti" nemačku dozvolu.

Mislio sam, konačno, imam sada nemačku dozvolu, sad ću da vozim...rentacar, car-sharing, sopstveni auto, nebo je granica... Pa, nije baš tako. Par reči o upotrebljivosti vozačke dozvole.

1) vrlo povoljan rentacar, bar u Berlinu je Roben & Wientjes, koji ima ne samo klasičan rentakar (putnički automobili) već i kombije i kamionete ispod 3t ukupne nosivosti, koji su vrlo zgodni za transport nameštaja npr. iz Ikee. Pola dana iznajmljivanja je oko 25-30e. Ikea dostava je oko 70e ili više. Uslov za iznajmljivanje bilo kakvog vozila kod njih je da korisnik poseduje nemačku vozačku dozvolu minimalno dve godine;

2) rentakar generalno - (gotovo) SVE kompanije koje se bave iznajmljivanjem automobila zahtevaju da imate vozačku dozvolu EU ili Nemačke minimalno godinu dana da biste mogli da iznajmite auto;

3) car sharing - ovaj koncept koliko je meni poznato još nije zaživeo u Srbiji, a u principu je vrlo sličan kao gradski bicikl - auto se iznajmljuje na sat, zapravo obračunava se po minuti korišćenja. U Berlinu i još nekim većim gradovima u Nemačkoj postoji nekoliko ovakvih kompanija - BMW-ov DriveNow, Daimler-ov (Mercedes) Car2Go, Flinkster servis nemačke železnice (Deutsche Bahn) i još par manjih. Međutim, i oni zahtevaju da imate bar godinu dana vozačkog staža.

Sve u svemu, u prvih godinu dana od dobijanja, pardon - sticanja vozačke dozvole u Nemačkoj, osim ako imate sopstveni auto, dozvola baš i ne znači puno. 

Par reči o troškovima.
Kada sve saberem, put do nemačke vozačke dozvole koštao me je oko 475 EUR. Tu ulazi sledeće:
- 43e prevod vozačke dozvole (ne mora iz ADAC, može i od ovl.prevodioca iz SR, bar je tako u Berlinu),
- 7e biometrijska fotografija,
- 35e kurs prve pomoći i test vida,
- 42,5e taksa za zahtev za priznavanje SR dozvole,
- 2 x 21e teorijski ispit, plaćeno Dekri (da, položio sam iz drugog puta, preporuka - ne izlaziti na ispit dok niste potpuno sigurni da znate SVA pitanja),
- 4 x 35e časovi vožnje,
- 80e polaganje praktičnog dela, plaćeno auto školi,
- 85e polaganje praktičnog dela, plaćeno Dekri.
Da sam imao prevod iz Srbije i da sam položio iz prvog puta teoriju, sve bi moglo da me košta nekih 50e manje, ali i dalje bi to bilo preko 400e. Ne plaća se sve odjednom, ali kad se sve sabere, nije malo para.

Vremenski, potrajalo je poprilično. S obzirom da sam učio samo uveče (posle posla), a i to ne baš svaki dan, i retko kada vikendom, za teorijski deo (sa dva izlaska na ispit) trebalo mi je nešto malo više od dva meseca da bih položio.
Nakon toga, čekao sam nekoliko meseci (bila je zima, menjao sam posao itd) da izađem na praktični deo. Odlasci na časove vožnje posle posla, prijava praktičnog dela (to radi auto škola) i samo polaganje završio sam u roku od tri nedelje, koliko se čeka od prijave do polaganja.

U principu, ako ste jako dobro organizovani, rekao bih da sve može da se završi za oko 4-5 meseci, od kojih se 3 meseca čeka na rešenje (taman za pripremu teorijskog ispita), oko 3 nedelje za praktični deo, i još oko mesec dana dok ne preuzmete vozačku. Moguće da su u manjim mestima rokovi za sve ovo mnogo kraći, ali grad Berlin jednostavno nema dovoljno zaposlenih u opštinskim službama (i nema dovoljno para da zaposli više službenika) da može da obradi zahteve za kraće vreme.

Kad podvučem crtu i pogledam kroz šta sam sve prošao da bih došao do te vozačke dozvole, mogu samo da kažem, osim što poprilično košta (vremena i para), sticanje nemačke vozačke je pre svega veoma naporno i, iskreno rečeno, veoma nervira sva ta birokratija. I da je sramota da Srbija još uvek nema sporazum o priznavanju vozačkih dozvola sa velikim zemljama u EU (ili barem onima u kojima živi veći broj državljana Srbije).

OK, sada kada imam dozvolu, ostaje mi da sačekam da protekne godinu dana (sad već "samo" još devet meseci) dok ne budem mogao da koristim prednosti car-sharinga i rentacara.
Ah da, ako se neko pita zašto ne kupim auto, pa, još ne planiram kupovinu, jer ne bih koristio auto toliko često da se to isplati, a za kupovinu mi svakako treba kredit, koji ne bih ni mogao da dobijem na duže od dve godine, koliko mi još važi Plava karta. Tek po sticanju stalnog boravka moguće je razmišljati o nekom dugoročnijem kreditu.

Ovaj post možda nije baš optimističan, ali smatram da ako već pišem o životu u inostranstvu, da treba da pišem o svim temama, bile prijatne ili ne.

Do sledećeg čitanja...

****************************************************
DOPUNA JANUAR 2017
****************************************************
Postoji način da vam se na neki način prizna kontinuitet posedovanja vozačke dozvole za B klasu. Naime, u toku jeseni (nekih gotovo šest meseci od sticanja nemačke vozačke dozvole) pokušao sam da se prijavim za Car2go i rekli su mi da na mojoj vozačkoj pod rednim brojem 12 (napomena) treba da postoji kod, pomoću kog može da se proveri kada mi je izdata originalna vozačka dozvola, ako je nemačka dozvola uzeta kao Umschreibung, tj prepis/zamena originalne.
Nakon toga otišao sam da se žalim u upravu za saobraćaj i vozačke dozvole grada Berlina. Bez zakazivanja termina, da pitam zašto meni taj kod nije upisan u dozvolu. Tamo su mi na šalteru za informacije rekli da se to radi samo za EU dozvole, ali da proverim kod službenika koji izdaju dozvole da li mogu da mi naprave kopiju koju bih koristio za rentacar.
Sačekao sam red i službenica mi je rekla da može da mi fotokopira moju srpsku dozvolu (ne treba mi, ionako je imam skeniranu), ili da mi napravi POTVRDU da imam dozvolu za B-klasu od datuma izdavanja SR dozvole.
Sa tom potvrdom sam uspeo i da dobijem car sharing karticu i da iznajmim auto u rentacaru.

Naravno, kao i za sve ostalo, ako ste iz ne-EU zemlje, sve stvari se dodatno komplikuju i zahtevaju mnogo više vremena i truda i mnogo je teže naći prave i potpune informacije.
Sada, sa glasinama oko konačnog priznavanja SR vozačkih u DE, ako zaista bude tako, to bi trebalo da znatno olakša svima, ali znajući kako kod nas (u SR) stvari funkcionišu, sačekaću da vidim to napismeno kod Nemaca, pre nego što poverujem.